Seoba ruža je ipak moguća!
Kada dođe jesen, svake godine prionem kupovini nečega za sadnju. Za sadnju voćaka još je prerano, za lukovice još pretoplo, ali zato dolazi vrijeme za sadnju ruža.
Ove se godine pokušavam odhrvati napasti da nakupujem možda čak i više nego što je potrebno, (a mišljenja sam da biljaka nikada dosta!), pa sam se odlučila na selidbu, odnosno presađivanje postojećih u vrtu.
Naime, radi se o tri starinska grma ruža, koji su ostali još od bake. Kako to biva kad se generacije uhvate promjena po dvorištu, te su se ruže našle na mjestu na kojem ustvari smetaju. Pune trnja, uz rubove travnjaka tik uz okućnicu, velika su opasnost za moju malu kikicu koja kad izađe u dvorište bude kao „puštena s lanca“.
Iako me poznanici odgovaraju od toga, jer kao stare ruže se ne sele, definitivno sam odlučila preseliti ih na mjesto podalje od onoga za igru.
Iako je za selidbu ipak malo prerano, valja napraviti plan i pripremiti sve potrebno. Naime, najbolje vrijeme za presađivanje grma je kasna jesen ili početak zime, odnosno vrijeme kada biljka miruje. Naravno da prilikom selidbe treba biti oprezan da se ne ošteti korjenova bala, pa se nešto šire od samih grana iskapa biljka zajedno sa zemljom. Prije samog iskapanja, biljku valja drastično potkratiti, na otprilike 10 cm od zemlje.
Rupa za sadnju kopa se na dubinu oko pola metra, te se u nju dodaje komposta ili treseta i dosta vode. Sadnica mora „sjesti“ u mokro tlo. Nakon sadnje, u narednih mjesec dana, sadnicu valja redovito i obilno zalijevati. S obzirom da dolazi zima, biljku valja nagrnuti sa podosta zemlje, čak je sasvim prekriti.
I to je sva mudrost, sada ostaje samo naoštriti alat i prionuti poslu.
You must be logged in to post a comment.